SNSD Lopare protiv Udruzenja Majevičana

Možda bi najbolje bilo da se ovaj tekst naslovi kao: „Fragment iz mozaika koji prikazuje naš moralni sunovrat”.

Postojala je jednom, ne tako davno, plemenita i korisna zamisao da Majevičani zajedničkim snagama sagrade fabriku koja bi donijela korist kako njima tako i njihovom rodnom kraju.

Majevičani zaposleni u Švajcarskoj okupljeni u Udruženja Majevičana u Švajcarskoj dobili su od švajcarske firme FIVO recepturu za proizvodnju izolacionih materijala od ovčije vune. Valja napomenuti da samo ova firma uspijeva da proizvodi kompaktne blokove od vune, a direktor gospodin Šerer je pristao da tajnu otkrije Majevičanima uz uslov da firma koju otvore Majevičani ima koliko profitabilni toliko i socijalni karakter.

Iz tog razloga je odlučeno da nosilac projekta pored Udruženja Majevičana bude i Udruženja paraplegičara iz Lopara.

Pored tajne kako se dobijaju kompaktni čvrsti blokovi izolacionog materijala gospodin Šerer je pristao da da Majevičanima recepturu za proizvodnju đubriva od prljave vune.

Danas u Njemačkoj osamsto grama ovog đubriva košta dvanaest evra. Na kraju je gospodin Šerer obećao i finansijsku pomoć u vrijednosti do dvjesto hiljada franaka.

Dvadeset Majevičana se obavezalo da učestvuje u projektu sa sumama od pet do dvadeset hiljada franaka, a bilo je nekoliko njih koji su bili spremni da ulože i više. Bilo je i onih koji su projetku htjeli da priđu ulažući simbolične sume. Želja da se pomogne rodnom kraju je postojala i mnogi su htjeli da učestvuju prema sopstvenim mogućnostima.

Projekat je bio već završen i sve je bilo spremno za akciju, pa je otvoren račun u Pavlović banci u Loparama na koji je trebalo da bude uplaćen novac. Istina samo dvojica većih ulagača su uplatili novac i to: Stojan Stevanović i Jovica Miljić, prvi dvadeset hiljada franaka, a drugi petanest. Ostali ulagači nisu žurili jer je postojala potreba za gotovim novcem pošto je mašine za ovu fabriku je trebalo kupovati polovne u Italiji, pa nije bilo pametno novac uplaćivati u lokalnu banku i odatle ga podizati za plaćanje mašina u gotovini u Italiji.

Postojao je još jedan razlog što Majevičani nisu žurili sa uplaćivanjem novca, valjda mnogo važniji od prvog. Paralelno sa onima koji su pripremali projekat za gradnju fabrike su radili i oni koji bili protiv toga. Dok je grupa okupljenja u Udruženja Majevičana u Švajcarskoj vrijedno radila da u Lopare donese projekat od koga bi imali koristi kako radnici koji bi se zaposlili tako i poljoprivrednici koji bi konačno mogli da prestanu da bacaju vunu jer bi po kilogramu dobijali dvije KM, što nije mnogo, ali je nego ono što sad dobijaju odnosno ne dobijaju za vunu.

Oni koji su bili protiv ovog projekta, iz samo njima znanih razloga, su temeljno zatrovali atmosferu šireći laži o tome kako neko hoće da opljačka naše ljude.

Može se pretpostaviti da je postojala više vrsta ljudi koji su širili ovakve glasine.

a. Politički motivisani pojedinci i grupe koji su svaki napredak u Loparama doživljavali kao učvršćivanje na vlasti aktuelnog načelnika.

b. Ljudi koji su prirodno defatisti pa svaku zamisao dočekaju sa: „Nema od toga ništa”. Na žalost takvi su danas među Majevičanima u većini, a nije teško zaključiti zašto su takvim postali.

c. Ljudi koji ne žele da se stanje u Loparama popravi jer visinu svog uspijeha mjere dubinom tuđega pada.

d. Ljudi koji su protiv svega što njima ne donosi korist i to trenutnu.

e. Oni koji su razočarani zbog višegodišnjeg propadanja privrede i lošom privatizacijom zbog koje su uništene fabrike koje su ranije postojale, pa u svakom pokušaju da se nešto novo uradi vide prevaru.

f. Oni koji opštinu Lopare smatraju nepotrebnom pa smatraju da je treba ugasiti i pripojiti nekoj većoj i bogatijoj opštini.

Možda postoji još vrsta, nije više ni važno, važno je da se zna da su bili jači od onih koji su željeli da donesu napredak svom rodnom kraju.

Kampanja koju su vodili je bila bjesomučna, pa iako nije bila javna, donijela je rezultate i od tri hiljade Majevičana u Švajcarskoj i oko dvije hiljade u ostalim zapadnim zemljama, akciji se odazvalo smiješno malo ljudi.

Pored ovoga, poražavajuće po Udruženje je bilo to što su dobili obećanja od predsjednika Republike Srpske gospodina Milorada Dodika što je pola sata kasnije prokomentarisao Vojin Mijatović riječima:

„Predsjednik vam to obećao? Nemojte da se nadate zna on i slagat'”.

Vojin Mijatović je čovjek kod koga je predstavnike Udruženja i opštine Lopare poslao predsjednik Milorad Dodik da završe ono što im je on obećao, a bilo je to:

Grant od 300 00 KM, kredit iz razvojnog fonda i još par stavki, a sve bi sa onim što su bili spremni da ulože Majevičani bilo više nego dovoljno da se projekat završi i čak proširi na proizvodnju pokrivača i jastuka od ovčije vune.

Predsjednik je obećao, a čovjek koji je trebalo da bude most između njega i Majevičana je jasno i glasno rekao da ne treba da se nadaju, na kraju se ispostavilo da je ipak on u pravu. Grant je bilo nemoguće dobiti, kao i kredit iz razvojnog fonda.

Da li je predsjednik stvarno lagao ili promjenio odluku zbog stalnih apela iz Lopara da ako projekat uspije SNSD nikad neće doći na vlast u Loparama niko ne zna, ali pravno na sumnju ostaje, a jedan prošlogodišnji događaj je potvrđuje.

Ovo, kao odavno prisutne glasine da su Majevičani koji su se udružili da pomognu rodni kraj lopovi koji žele da pokradu svoje zemljake djelovalo je pa su se povukli oni koji su u početku bili vatreni zagovornici ulaganja. Oni koji su ostali su bili svjesni da moraju pogledati istini u oči i odustati od projekta jer nemaju mogućnosti da ga dovrše.

Na računu Udruženja u Pavolvića banci u Loparama je već bilo uplaćeno 66,181.70 KM. Na sastanku Udruženja Majevičana u Švajcarskoj je odlučeno da se obavijeste svi članovi da se od projekta odustaje i da se obavijeste svi oni koji žele da povuku svoj novac da to i učine u roku od šest mjeseci, a novac koji ne bude podignut u tom roku da bude upotrijebljen u humanitarne svrhe.

Valja napomenuti da su Udruženje Majevičana u Švajcarskoj i Humanitarno udruženje žena Majevica za pet godina donijeli pomoći u vrijednosti nekoliko stotina hiljada maraka.

Zanimljivo je da je u narodu nemoguće čuti pohvalnu riječ o ovome, odnosno nemoguće je čuti da iako priča o tome, pa čak i oni koji su imali direktne koristi od ovih akcija.

Nakon pet godina mnogi su stekli utisak da je činjenje dobrih dijela grijeh jer za sve što su učinili dobili su samo uvrede i optužbe da su lopovi.

Nakon šest mjeseci čekanja da novac podignu oni koji to žele da učine i ko se uzme u obzir da su Stevanović i Miljić podigli svoj novac, po 20,000 odnosno 15,000 švajcarskih franaka, lako je izračunati koliko je novca ostalo. Kako je ranije odlučeno novac je upotrijebljen u humanitarne svrhe i to u obnavljanje osnovne škole u Lipovicama.

Prije toga je Udruženje sakupljajući u okviru udruženja dobrovoljne priloge obnovilo školu u Jablanici, učestvovalo u gradnji škole u Tobutu, organizovalo više Božićnih i Vaskršnjih humanitarnih akcija. Doniralo je namještaj i kompjutere za škole u Loparama.

Na kraju, prošle godine je poslije majskih poplava doniralo robe u vrijednosti većoj od 150 00 švajcarskih franaka i kao kruna svega, doniralo je građevinski materijal za gradnju dviju kuća porodicama koje su stradale u klizištima.

Kao nagradu za sve urađeno, dobili smo uvrede i optužbe, a neki od nas su bili pozivani na informativne razgovore u policiju.

Zanimljivo je da je na sajtu lokalnog SNSD-a, prije nego što je iko od nas otišao na razgovor u policiju bilo objavljeno da policija i SIPA privode čelnike opštine i ljude iz Udruženja Majevičana. Odgovoreno im je javno na sledeći način:

„Ne bi trebalo obraćati pažnju na tlapnje koje se pojavljuju na sajtu loparskog SNSD-a, da nije činjenice da su lagali u tekstu koji su objavili i potvrđene sumnje da oni stoje iza anonimne prijave policiji.

Lagali su jer policija nikog nije privodila, niti su SIPA i tužilaštvo BiH uključeni u istragu. Svi oni koji su pozvani na razgovor u policiju, pozvani su u svojstvu svjedoka, iako je iz konteksta postavljenih pitanja lako zaključiti da je cijela haranga usmjerena isključivo protiv načelnika opštine Lopare.

Jasno je kao dan da su bezimene spodobe pokrenule političku harangu, sa ciljem da dijasporu, odnosno Udruženje Majevičana u Švajcarskoj otjeraju što dalje od rodnog kraja. Danas je to potvrđeno u prostorijama SNSD-a u Loparama, gdje je rečeno da sve akcije koje su do sada izvedene 90% stanovnika Lopara i Majevice doživljava kao političku kamapanju SDS-a, te smatraju da je dijaspora izmanipulisana. Ali, za divno čudo ljudi sa kojima je vođen razgovor kažu da ništa bolje ne bi bilo ni da je njihova stranka na vlasti.

Na pitanje, postoji li u Loparama, neko; institucija ili grupa ljudi kojima bi dijaspora mogla da vjeruju, kažu da takvi ne postoje. Šta mi treba da iz ovog zaključimo?

Poznato je da je Udruženje Majevičana apolitično i da bi sarađivalo sa svakom vlašću u Loparama, ako bi ova radila na dobrobiti našeg zavičaja.

Da li će opština, ma ko sutra da bude na vlasti, moći da računa na dijasporu?

Vinovnicima ove ružne političke podmetačine očigledno dijaspora nije važna i između redova priznaju da su od samog početka bili protiv svega što bi dijaspora mogla da uradi.

Koliko čovjek mora da bude bolestan da bi radi moguće male političke koristi sjekao granu na kojoj sjedi? Da nije dijaspore, odnosno novca koji svake godine stignu iz dijaspore u Lopare, život bi u Loparama odavno zamro.

Objavivši vijest na svom sajtu loparski SNSD je potpisao priznanje da je u njihovoj kuhinji skuvana ova ružna politikantska haranga i zato ne treba da se pitaju zašto ni jedan medij do sada nije ništa objavio.”

Nadamo se da će dobronamjerni ljudi razumjeti pročitani tekst i ako postoji nešto što im nije jasno obratiti se nekom iz Udruženja Majevičana u Švajcarskoj. Zlonamjerni su već izmislili legendu o 150 000 franaka koje su bile namjenjene za Fimoov, a koje smo ukrali zajedno sa načelnikom opštine Lopare.

Nije ovo prvi put da se lansiraju ovakve glasine, ali mislimo da je vrijeme da se i mi oglasimo i kažemo jasno i glasno da nismo lopovi i da smo donijeli i donosimo svom rodnom kraju više nego što kreatori glasina mogu da podnesu jer sve dobro što učinimo doživljavaju kao svoju štetu, barem su to tako rekli u loparskom SNSD-u, a to se sigurno odnosi i na ostale loparske politikante.

Naravno mi ne tvrdimo da iza poslednje glasine stoji SNSD, kao ni da su stojali iza prethodnih glasina, osim one podmetačine sa istragom gdje su se neoprezno sami potpisali, ali znamo da nam napretka nema dok ne prestanemo, barem većina, da razmišljamo kao političari ili poltikanti, a počnemo da razmišljamo kao ljudi.

Udruženje Majevičana u Švajcarskoj će nastavati da postoji i ostaće apolitično i sarađivaće sa svim normalnim i dobronamjernim ljudima.

Postoji izvještaj iz Pavlovića banke na kome se jasno vidi koliko novaca je uplaćeno, koliko su ulagači sami povukli, a koliko je Udruženje utrošilo za renoviranje škole u Lipovicama. Svi koji žele da vide izvještaj mogu da ga dobiju na uvid naravno moraju to lično od nas da zatraže jer nećemo to objavljivati na internetu. Uostalom taj izvještaj je policija, po sudskom nalogu dobila na uvid, pa se nije desilo ono što najavljuju tvorci legende o ukradenom novcu.

Kratkovidost, samoživost, zluradost i pohlepa doveli su do toga da sve manje Majevičana iz dijaspore dolazi u Lopare. Da je sreće da su se u poslednje dvije decenije politikom bavili razumni ljudi, bili oni na poziciji ili opoziciji, danas bi Lopare izgledale mnogo drugačije. Ako se politikantsko ludilo, koje je na žalost dio sistema, nastavi, može lako doći do toga da niko više ne dolazi.

Ipak, pored svih nevolja desilo se i nešto lijepo. Članovi Udruženja Majevičana u Švajcarskoj: Stojan Stevanović. Jovica Miljić i Radislav Đokić su pokrenuli privatne poslove u Loparama, do čega vjerovatno ne bi došlo bez postojanja udruženja i želje da se pomogne zavičaju. Nadamo se da su oni samo prve laste i da će se pojaviti još zanteresovanih pojedinaca da grade i ulažu u rodni kraj, pa makar ih svi oni koji su širili laži o nama doživljavali kao sopstvenu štetu.

Udruženje Majevičana u Švajcarskoj

Izvor: RTV BN