Gradovi

Srebrenica – izdani grad; Ovo je prava istina o Srebrenici

Indian Motorcycle BiH

Svake godine, početkom jula, u Bosni i Hercegovini vlada atmosfera da se disati ne može. U vazduhu treperi nacionalizam, mržnja i netpeljivost. Gdje god se osvrnete priča se o “genocidu”, o Srebrenici, o Srbima kao zločincima. Razne priče serviraju se sa različitih strana, a gdje je istina u svemu tome?

Takve priče su davno prevazišle okvire BiH, pa tako recimo ulicama Ženeve, Lozane i još nekih evropskih gradova krstare autobusi sa porukama da se ne zaboravi “genocid” u Srebrenici.

Lozana, Švajcarska
Lozana, Švajcarska

Kao dokaz tome, imamo fotografiju sa ulica Lozane, evropskog San Franciska, gdje ljudi ne znaju mnogo o Bosni i Hercegovini, ali im je predstavljeno da je to islamska zemlja na jugo-istoku Evrope, gdje su Srbi pokušali da izvše etničko čišćenje nad većeinskim muslimanskim stanovništvom.

Malo su poznata dešavanja u prethodnim godinama, kada su na istom mjestu izvšeni zvjerski zločini nad hiljadama Srpskih civila. Podsjetićemo se na masakr nad srpskim civilnim stanovništvom u selu Kravice (opština Srebrenica), koji se dogodio 07.01.1993. godine na najveći Hrišćanski praznik Božić, gdje su muslimanske snage predvođene Naserom Orićem izvršile masakr, najbrutalnija mučenja i odmazde nad nemoćnim srpskim stanovništvom.

Da li pripadnici Bošnjačkog (muslimanskog) naroda, u krizi identiteta, žele stvoriti mit o Srebrenici, kao što Srbi imaju Kosovski boj? Da li je Srebrenica najveća zavjera protiv Srpskog naroda? Ko su glavni i odgovrni krivci za zločine, kao da ne želimo saznati pravu istinu, jer tada mit o genocidu u Srebrenici pada u vodu.

Svake godine, 11. jula u Memorijalnom centru Potočari, održava se komemoracija za žrtve zločina nad muslimanskim stanovništvom u Srebrenici, koja najmanje liči na ispraćaj mrtvih i odavanje počasti istima, a mnogo više na političke manifestacije, na granici ekstremizma i potencijalno vrlo opasne. Okupljanju u Potočarima prethodi tzv. Marš mira u kome učesnici nose zastave ratničkih organizacija – tzv. Armije BiH, Patriotske lige, Arapske zastave i sl.

U cijeloj ovoj priči, mogi su vidjeli dobru šansu i za profit, te se na mnogim mjestima u danima komemoracije mogu vidjeti štandovi koji nude razne vrste robe, od pečenja i pića, do suvenira. Ništa manje nisu profitabilna i razna udruženja, gdje ćemo za primjer uzeti Muniru Subašić, predsjednicu Udruženja “Majke Srebrenice“, koja je svojevremeno izjavila da ima platu 4.000 KM, a pored toga saznajemo da u svom posjedu ima dvije višespratnice u Sarajevu, 6 hektara zemljišta, kao i džip donaciju UN-a.

Da li se zaista dogodio genocid, izdaja ili osveta Vojske RS?!

Film “Srebrenica – izdani grad”, autora Ola Fliuma, prikazuje šta se sve dešavalo tih ratnih godina u BiH. Prikazuje događaje u Srebrenici i okolnim mjestima u periodu od 1992-1995. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini kada je izvršen pokolj nad Srbima pod vođstvom ratnog komandanta takzovane armije BiH, Nasera Orića.

U dokumentarcu “Srebrenica – Izdani grad”, posebno su stravične i uznemirujuće religijske dimenzije ubistava. Muškarci su kastrirani u jednom nehrišćanskom obredu obrezivanja. Trudnim ženama stomaci su rasečeni rezovima u obliku krsta. Neki ljudi su razapeti.

On govori o izdaji predsednika Predsedništva BiH Alije Izetbegovića, koji je žrtvovao svoje sunardonike. Film na kraju, ukazuje da u Srebrenici nije bilo genocida.

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button