Krim-tehničar Nedeljko Radovanović iz Lopara u službi 25 godina: Treba biti čovjek da bi te svi poštovali

Kriminalistički tehničar Nedeljko Radovanović zaposlen je u Policijskoj stanici Lopare, a za InfoBijeljinu govorio je o svom radu dužem od 25 godina, iskustvu koje je sticao na terenu, te specifičnostima koje posao krim-tehničara nosi sa sobom.

Radovanović je kao jedan od tada najboljih srednjoškolaca u Ugljeviku imao želju da upiše Mašinski fakultet, ali su ga životne prilike odvele u sasvim drugom pravcu. Kada je odslužio vojni rok, počelo je da se govori o raspadu Jugoslavije, a njega raspoređuju u Vojnu policiju u Skoplju.

“Tada sam shvatio da od mašinstva neće biti ništa. Po povratku u Lopare mobilisali su me u Vojnu policiju u Tuzlu, a izbijanjem rata u BiH formiran je vod Vojne policije u Loparama, gdje sam proveo cijeli rat, do marta 1996. godine, kao pripadnik Vojne policije Treće Majevičke brigade. Iste godine, MUP je raspisao konkurs za popunu slobodnih mjesta na koji sam se prijavio i rasporedili su me na mjesto saobraćajnog policajca”, prisjeća se Radovanović.

Šefovi su zapazili njegovu odgovornost i posvećenost poslu, pa su ga 1998. godine uputili na kurs za krim-tehničara u Banjaluku.

“Nakon završenog kursa, vraćam se u Lopare i tu sam do danas. Posao krim-tehničara nije lagan. Stalno ste pod pritiskom, stresom, gledate krv, poginule, vršite uviđaje, idete na obdukcije. Ono što je najvažnije, od uviđaja zavisi dalji tok istrage. Zato ne smijete da dozvolite ni najmanji propust”, pojašnjava Radovanović.

On ističe da je devedesetih godina bilo teže raditi, zbog opreme koja nije imala tehnički kvalitet kakvim danas raspolažu krim-tehničari.

“Radilo se sa foto-aparatima na film, u crno-bijeloj tehnici. Nismo imali mogućnost provjere DNK, upoređivanja tragova i slično. Sada je sve to napredovalo, oprema je savremenija. Nekada je glavni dokazni materijal bio otisak prsta, a sada kriminalci imaju rukavice, odijela, vješto skrivaju tragove, tako da i oprema za otkrivanje mora pratiti njihovo ponašanje”, kaže Radovanović.

U karijeri je imao mnogo teških slučajeva, ali kao jedan od najtežih izdvaja masakr koji je u Loparama počinio policajac u penziji, nad porodicom svoga brata.

“To su slučajevi koji vas potresu, posebno jer je riječ o zločinu koji se dogodio u mjestu gdje radite i poznajete sve ljude. Bio je to šok za cijelu Majevicu. Međutim, ima i slučajeva koji se završe srećno, čak se na kraju i prepričavaju. Na primjer, čovjek prijavi da mu je iz kuće nestalo pet, 10 hiljada franaka. Mi dođemo, napravimo uviđaj, pregledamo sve, i na kraju u nekoj kutiji, u koverti, pronađemo pare. Pitamo domaćina – Šta je ovo? On počne da se pravda – Joj, to je žena sakrila, nisam znao”, priča Radovanović.

On naglašava da je u poslijeratnom periodu bilo mnogo opasnije raditi nego danas, zbog velike količine oružja koja se neposredno nakon rata nalazila među stanovništvom.

“Pojavi se u kafani sa bombom ili puškom, a ti moraš da reaguješ. Međutim, u svakom trenutku treba da se postaviš kao profesionalac. Sada je takvih slučajeva manje, ali društvene mreže, serije, filmovi, nažalost donose neke druge vrijednosti koje se šire među mladima”, dodaje Radovanović.

Od stresa ga, kaže, spasava ribolov, ali i poslovi na seoskom domaćinstvu.

“Živim na selu, potičem iz radničko-zemljoradničke porodice. Trudim se da porodično imanje držim skladnim. Na selu uvijek ima posla, od košenja trave, sječe drva, kupljenja šljiva. To je moj ‘izduvni ventil'”, ističe Radovanović.

Nedeljko ima dva sina, koja nisu odlučila da pođu stopama njegove profesije, ali se bave stvarima bliskim njegovoj prvoj ljubavi – mašinstvu.

Radovanović ima još nekoliko godina do penzije, a mladima koji žele da se okušaju u poslu krim-tehničara, poručuje sljedeće: Da budu strogi profesionalci, odgovorni i pedantni u radu!

“U svakoj situaciji, najteže je ostati čovjek. Budi čovjek, da bi te svi poštovali”, zaključuje Nedeljko.

Nedeljko Radovanović odlikovan je 2006. godine, od tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, za postignute rezultate rada u oblasti kriminalistike.