Majevička sela izumiru, a škole ostaju prazne
Depopulaciona politika uzima danak. Iz BIH godišnje ode, u prosjeku, oko 30.000 ljudi. Mladi već godinama unazad ne vide perspektivu u ostanku na ovim prostorima. Sela se gase, a škole ostaju prazne.
“U ovim kućama je nekada živjelo po dvanaestoro čeljadi, negdje i više. A sada nema. Sve je to otišlo u inostranstvo. Gradi se, putevi se rade ali nema naroda. Prije nisi imao ništa, ali je bilo života ”, ovako nam svoju priču počinje Milivoje Đokić, jedan od rijetkih mještana sada već opustjelih majevičkih sela .
U selima na obroncima Majevice, gotovo svaka treća kuća je prazna. Trudesetak mjesnih zajednica sa područja Opštine Lopare danas broji tek oko 5.000 stanovnika. Prosječna starost seoskog stanovništva je iznad 60 godina. Nezaposlenost, nizak životni standard, nerazvijena infrastruktura samo su neki od problema posebno izraženih u ruralnim sredinama.
“Mladi otišli po inostranstvu, danas u selu nema nikoga. Ostalo je nas nekoliko starijih mještana, živimo od poljoprivrede. Kada nas ne bude i selo će se ugasiti”, priča nam 70-togodišnji Božidar Ostojić.
Šljive nema ko da bere
90% mještana ovog kraja živi od poljoprivrede. Njihova imanja i vrijedne ruke jedini su resurs kojim obezbjeđuju sredstva za život. Ipak, voćarstvo i stočarstvo, nekada najrespektabilnije grane, danas im uprkos ogromnom prirodnom potencijalu jedva obezbijede minumum zarade. Neuređeno tržište, problem plasmana i niske otkupne cijene čine da je borba za preživljavanjem iz godine u godinu sve teža.
Na porodičnom imanju Petra Milivojevića višedecenijska tradicija uzgoja šljive polako se gasi.
”Imam oko 300 stabala šljive. Svake godine gledam u nebo. Cijena je loša, sa svim ovim poskupljenjima ne možemo pokriti ni troškove ulaganja. A nema ni radne snage. Mladi odlaze, šljive nema ko da bere. Nudimo dnevnicu i po 50 maraka za dan, ali radnika ne možeš naći” kaže Petar Milivojević.
U Jablanici više od 100 neženja
Svadbarskim sokacima niko ne prolazi. U majevičkom selu Jablanica danas ima više od 100 neženja. Život na selu se gasi. Opština Lopare pokrenula je i projekat natalitetne politike, kojom se pruža podrška višečlanim porodicama sa troje i više djece.
Sve češća kombinovana odjeljenja
”Lokalna zajednica godinama unazad nastoji da omogući pristup školama, kroz izgradnju lokalnih puteva, opremanje i renoviranje školskih objekata sa ciljem da mladima omogućimo bolje uslove života i motiv da ostanu na ovim prostorima“, kaže Željko Kerović, načelnik Odjeljenja za privredne i društvene djelatnosti Opštine Lopare.
Dječiji žamor sve je tiši a kombinovana odjeljenja sve češća. Broj učenika se drastično smanjuje. Broj đaka u školskim klupama, svake godine je manji za 30 do 50%. Primjera radi, u MZ Koraj ove godine upisano je jedanaest prvačića, a u Priboju svega osam. Tako, nerijetko jedno odjeljenje čini sedam učenika iz tri ili četiri različite generacije.
“U odjeljenju imam sedam učenika: tri prvačića, jednog učenika koji je drugi razred i troje učenika koji pohađaju četvrti razred. Rad u kombinaciji težak je i meni i njima, ali trudim se da svakom učeniku i odjeljenju posvetim dovoljno pažnje i da savladamo sve što se od nas traži. Ima to i svojih prednosti: učenici iz mlađih razreda slušaju gradivo straijih, te im je kasnije mnogo lakše da ga savladaju“, kaže nam Marica Petrović, učiteljica područne Osnovne škole “Sveti Sava” iz Lopara.
Poražavajući podaci
Tokom protekle godine na području RS više od 90 područnih škola nije upisalo ni jednog prvačića, a za proteklih 12 godina škole su ostale bez oko 22.000 đaka.
