TUZLA: Aerodrom Tuzla u 2015. godini prevezao 259.000 putnika

Objavljivanjem podataka o avionskom saobraćaju u decembru kompletirani su statistički podaci za 2015. godinu. Sa 17.427 decembarskih putnika Aerodrom Tuzla je na godišnjem nivou zabilježio 259.074 putnika. U odnosu na 2014. godinu broj prevezenih putnika povećan je za 71,2% čime je Aerodrom Tuzla dostigao 23% ukupnog broja prevezenih putnika u BiH (1.130.023). Aerodrom Sarajevo u tom broju učestvuje 68%, Mostar 7% i Banja Luka 2%.

Ovaj fascinantan uspjeh rezultat je zajedničkog napora Aerodroma Tuzla i kompanije Wizz Air koja od juna mjeseca na našem aerodromu ima svoju bazu. Aerodrom je od tada otvoren skoro 20 sati dnevno, prvi let starta oko 6 ujutro (putnici dolaze dva sata ranije), a radni dan se završava povratkom aviona u bazu, obično oko 22 sata ali je bilo povrataka i iza ponoći.

U veliki uspjeh Aerodroma u prošloj godini treba ubrojiti i otvaranje linije za Beč i dobijanje dozvole za prevoz namirnica animalnog porijekla što će omogućiti značajan napredak i u sferi prevoza tereta.

Druga strana medalje

Na žalost, i ova lijepa priča ima i drugu stranu medalje. Oko 14.000 putnika je zbog magle preusmjereno na druge aerodrome, Banjaluku, Beograd, Budimpeštu, čak i Temišvar. Podatak o broju preusmjerenih putnika nije saopštio ni Aerodrom Tuzla ni kompanija Wizz Air, do njega smo došli upoređujući podatke Wizz Aira o ukupnom broju prevezenih putnika i zvanične statističke podatke o avionskom saobraćaju u BiH.

Prema podacima Wizz Aira, ukupno je prevezeno 268.748 putnika, prema podacima BHDCA za Aerodrom Tuzla ukupan broj prevezenih putnika je 259.074. Na 9.674 putnika više, koje u svojoj evidenciji ima Wizz Air, treba dodati i putnike koji u aerodromskoj statistici pripadaju drugim prevoznicima, firmama Golden Tours i MySky (4.369), što čini ukupnu razliku od 14.043 putnika. Ove putnike, koji su trebali da putuju za Tuzlu ili iz Tuzle, Wizz Air ima u svojoj statistici ali ih je prevezao na alternativne aerodrome.

Kada se ovaj broj putnika preračuna u odnosu na prosječnu popunjenost po letu proizilazi da zbog magle preko 90 aviona nije moglo sletjeti na tuzlanski aerodrom u novembru i decembru prošle godine.

Magla jeste viša sila ali se mora naglasiti da bi se većina ovih aviona spustila da aerodrom ima odgovarajuću prilaznu rasvjetu.

Zašto prilazna rasvjeta nije urađena na vrijeme?

Potpisujući petogodišnji ugovor sa Wizz Airom, Aerodrom Tuzla i Vlada TK su se u novembru 2014. godine obavezali da će prilazna rasvjeta biti urađena do kraja juna 2015. godine, što je bio uslov za otvaranje baze. Baza je otvorena ali rasvjeta nije urađena. U nedavnim izjavama, direktor Aerodroma Tuzla Rifet Karasalihović, najavio je da bi rasvjeta mogla biti urađena do septembra ili oktobra ove godine, a to je 16 mjeseci nakon dogovorenog roka, odnosno skoro dvije godine nakon potpisanog ugovora sa Wizz Airom, i to ako i do tada bude urađena.

Ni u jednom od brojnih medijskih istupa direktor Karasalihović nije objasnio zašto se toliko kasni u izvedbi projekta za kojeg su sredstva navodno obezbjeđena. Podsjetimo, prilikom potpisivanja ugovora, tadašnji premijer TK Bahrija Umihanić je rekao: “S obzirom da je preduslov ove značajne aktivnosti uspostavljanje sistema aerodromske rasvjete, Vlada Tuzlanskog kantona se obavezala da će izvršiti neophodna kapitalna ulaganja u ove svrhe i na taj način podržati ovaj projekat od velike važnosti”.

Trenutno se kao problem spominju imovinsko pravni odnosi jer od ukupno 900 metara prilazne rasvjete 500 metara treba biti izvedeno na parcelama koje su izvan Aerodroma. Problem su i 400 metara unutar aerodromskog kruga, navodno se čeka i na rješavanje imovinskih – pravnih odnosa sa Ministarstvom odbrane Bosne i Hercegovine jer je dio piste zajedno za zemljištem ispred, na koje se treba montirati pristupna rasvjeta, u njihovom vlasništvu. Za te probleme se znalo i prije potpisivanja ugovora sa Wizz Airom u novembru 2014. godine kada je prihvaćen rok od 8 mjeseci da se završi kompletan posao ali u tom roku nije završena ni projektna dokumentacija. I za nju je trebalo čak 11 mjeseci da bi se tek onda počeli spominjati imovinsko pravni problemi.

Nameće se logično pitanje, da li je rok za izgradnju prilazne rasvjete prihvaćen olako ili se realizaciji projekta pristupilo olako? Ova druga opcija je izglednija jer je teško uvjeriti ikoga da za izgradnju 900 metara rasvjete trebaju dvije godine. Nije riječ ni o kakvom zahtjevnom projektu u građevinskom smislu, radi se o dvadesetak metalnih nosača na koje se montiraju svjetiljke. Ni kabliranje nije problem, ni svjetiljke ni automatika nisu problem, ne treba ih izmišljati jer su izmišljeni odavno, instalirani su na tolikim aerodromima pa i na našim u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru.

Nije poznata tačna priroda imovinsko pravnih problema mada se može predpostaviti da pojedinci pokušavaju da za sebe izvuku što veću korist. Evo zato primjer kako u Evropi rješavaju problem ove rasvjete, i kako se to radi u BiH. Za analizu smo uzeli aerodrom Frankfurt Hahn, riječ je o bivšem vojnom aerodromu kao što je to i naš aerodrom. Samo pet nosača svjetiljki nalazi se unutar žice aerodroma, ostalih 15 je u tuđim parcelama.

Nosači su neograđeni, a parcele uredno obrađene jer razmak od 45 metara između nosača omogućava i nesmetanu mehanizovanu obradu.

A kako se to radi kod nas pogledajte na narednim slikama aerodroma u Mostaru i Sarajevu.

U oba slučaja, a isto je i u Banjaluci, dio zemljišta izvan aerodromskog kruga je otkupljen i ograđen žicom. Prilika da se neko “opari” nije propuštena. Ako se tako bude radilo i u Tuzli problem će biti složeniji, a i skuplji, jer se radi o nekoliko parcela. Nadajmo se da neće jer ako natezanje sa vlasnicima završi na sudu to može potrajati i godinama. Nije vidljiv razlog zašto se problem ne bi mogao riješiti na isti način kako se rješava postavljanje stubova ulične rasvjete i električne prenosne mreže.

Sredinom novembra pokušali smo da dođemo do informacije da li su Ugovorom između Aerodroma i Wizz Aira predviđene klauzule za slučaj da Aerodrom ne ispuni obavezu izgradnje prilazne rasvjete. Prije svega zanimalo nas je na čiji teret idu dodatni troškovi preusmjeravanja letova zbog magle koja se ne može proglasiti višom silom već je rezultat činjenice da Aerodrom nema prilazna svjetla. Na pisani upit nismo dobili odgovor, očekujemo da će ga dati finansijski izvještaj o poslovanju Aerodroma. Bilo bi dobro da nema posljedica po Aerodrom ali je slaba nada da je kompanija Wizz Air toliko merhametli da umanjuje svoje prihode zbog grešaka koje nisu njene.

Iako direktor aerodroma svaki put naglašava da je prilazna rasvjeta prioritet za menadžment Aerodroma, to se ne može zaključiti po do sada obavljenim aktivnostima kao ni po roku do kojeg najavljuje završetak radova. Menadžmentu pripadaju zasluge za sve što je dobro urađeno u prošloj godini ali i odgovornost za ono što nije, a nije omogućeno sigurno slijetanje avionima do vidljivosti 550 metara.

Izvor: Tuzlarije.net